hijerarhija

2008-04-19T21:04:00.073+02:00

Hijerarhija

Problem nikad ne može biti riješen istim načinom razmišljanja kojim je i stvoren.

Einstein

Da bi se mogao razmotriti način organiziranja ljudskih zajednica, potrebno je spoznati razloge organiziranja, evoluciju društvenih odnosa potaknutu potrebama odgovora na zahtjeve okoliša (habitata) i značajke (osobine) pojedinca (jedinke) koje su djelovale i još djeluju na organizaciju društva i odnose u organiziranom društvu.

Umjesto uvoda :

Podjela rada, koja je odigrala bitnu ulogu na našem putu prema današnjoj globalnoj krizi, svakodnevno nas priječi u poimanju izvora te užasne sadašnjosti. Mary Lecron Foster nedvojbeno ublažava zbilju kada ističe da antropologiji danas prijeti ozbiljna i opasna fragmentacija. Shanks i Tilley iznose, pak, rijetku i srodnu tvrdnju: Smisao antropologije nije tek puko tumačenje prošlosti; antropologija mora utjecati na promjenu načina tumačenja prošlosti u svrhu društvene rekonstrukcije sadašnjosti. Društvene znanosti i sàme onemogućavaju široku i duboku viziju koja je potrebna za takvu rekonstrukciju.

Kada je riječ o porijeklu i razvoju čovjeka, prostor raspršenih područja i potpodručja - poput antropologije, arheologije, paleontologije, etnologije, paleobotanike, etnoantropologije itd., - zrcali od samog početka sužavajuće, osakaćujuće djelovanje civilizacije. No, bez obzira na to, postojeća literatura se može pokazati itekako korisnom, ako joj se pristupi na primjeren način, s primjerenom sviješću i žudnjom da se prevladaju njezina ograničenja. Štoviše, sve slabosti više ili manje ortodoksnih modela mišljenja mogu biti, i doista se pokazuju korisnima, za sve nezadovoljnije društvo. Nezadovoljstvo suvremenim životom se pretvara u nepovjerenje prema službenim lažima koje se plasiraju kao opravdanja tog života i pojavljuje se istinitija slika ljudskog razvitka. Odricanje i podložnost, kao odlike suvremenog života, dugo su isticane kao nužne sastavnice ljudske prirode. Pa napokon, u odnosu na naš predcivilizacijski život obilježen neimaštinom, surovošću, i neznanjem, autoritet se nadaje kao pravo dobročinstvo koje nas je spasilo od divljaštva. Pećinski čovjek i Neandertalac se prizivaju svaki put kada nas se želi podsjetiti gdje bismo bili bez religije, vlasti i nadničarenja.

Međutim, taj ideološki pogled na našu prošlost se u posljednjih nekoliko desetljeća radikalno izmijenio, zahvaljujući radu akademika poput Richarda Leeja i Marshalla Sahlinsa. U antropološkim uvjerenjima dogodio se gotovo potpun obrat, praćen bitnim posljedicama. Danas, primjerice, znamo da je život prije pojave pripitomljavanja i zemljoradnje zapravo bio prilično lagodan, obilježen bliskošću s prirodom, čulnom mudrošću, jednakošću spolova i zdravljem. Tijekom milijuna godina to je bila naša ljudska priroda, sve dok nas nisu porobili svećenici, kraljevi i šefovi.

Nedavno se dogodilo još jedno zapanjujuće otkriće koje produbljuje već spomenutu spoznaju i koje nam možda govori nešto jednako važno o tome tko smo bili i tko bismo jednom ponovno mogli postati. Središnji pravac napada na te nove opise života skupljača/lovaca očitovao se u - počesto neizravnom i naznačenom - milostivom opisivanju tog života kao najvišeg stupnja do kojeg je u toj ranoj fazi razvoja čovjek uopće mogao doći. Taj argument, dakle, ne poriče da je postojalo dugo razdoblje očitog blagostanja i mirnog suživota, nego ističe da ljudi jednostavno nisu bili mentalno sposobni zamijeniti jednostavan život složenim društvenim i tehnološkim napretkom. U još jednom fundamentalnom udaru na civilizaciju, danas znamo da je ljudski život nekoć, i to prilično dugo, bio ne samo lišen otuđenja ili dominacije, nego da su - kao što pokazuju istraživanja arheologa Johna Fowlleta, Thomasa Wynna i drugih - tadašnji ljudi posjedovali inteligenciju koja je bila u najmanju ruku jednaka našoj. Time je jednim udarcem odbačena teza o neznanju, a promišljanje našeg porijekla obasjano je novim svjetlom. (John Zerzan : Primitivci budućnosti)

Ono što je očaravajuće jest da Um zatvoren u lubanji jedinke jest potpuno beznačajan za okolne jedinke, a da postaje značajan kada i ako se Um otvori prema drugim jedinkama i započne komunikaciju. Komunikacija je alat kojim doživljavamo drugi Um.

1. Nastanak piramide

1.1 Grupa (neizdiferencirano društvo )

Sastoji se od a₁ do a_n odnosno od “n” jedinki istih karakteristika (osobina) koje društveno određuju značaj pojedine jedinke:

1. iskustvo

2. znanje

3. komunikativnost

4. imaginacija ( inteligencija, znatiželja)

5. snaga

6. sex

Ovakovo društvo obilježeno je jednakim društvenim položajem jedinki, bezvremensko je i naravno potpuno hipotetsko.

Ako se društvo predstavi kao krug pojedinaca koji se nalaze oko plemenske vatre na ledini, a društveni položaj kao okomica na tu ravninu onda u ovakvom društvu istovjetnost društvenog položaja prikazana je kao smještaj svih jedinki u horizontalnoj ravnini.

Jedino što ne može biti istovjetno jest mogućnost komunikacije. Iako svaka jedinka ima komunikacijski kanal otvoren sa svakom jedinkom, komunikacija između bliskih jedinki je lakša (govor tijela, mimika i verbalna komunikacija je lakša na blizinu nego na daljinu).

Nadalje komunikacija se odvija određenom brzinom i nije moguća između velikog broja jedinki (na primjer ako komunikacija između dviju jedinki traje 5 minuta, onda u toku 16 budnih sati jedinka stigne komunicirati sa 192 jedinke).

Komunikativna grupa je mala grupa.

1.2. Grupa (izdiferencirano društvo )

Karakteristike (osobine) društvenog značaja u društvu (grupi ) su različite :

1.iskustvo (stariji ga imaju više, mlađi ga imaju manje; radoznali ga brže stječu itd.

2.znanje (stariji ga imaju više, mlađi manje, komunikativniji više, inteligentniji više itd.)

3.komunikativnost (bolje ovladavanje jezikom doprinosi većem društvenom značaju (prijenos informacija bez vidljivog kontakta) korisnost po grupu je veća,

4.imaginacija (pretežno genetski faktor vezan uz inteligenciju različit je od jedinke do jedinke),

5.snaga (fizička snaga veća je u mlađoj populaciji nego starijoj ili djecom)

6.sex (prijenos gena, odgoj mladunčadi, zaštita mladih)

U datim uvjetima okoline grupe svaka pojedinačna prednost u karakteristikama individue donosi prednosti važne kako za opstanak jedinke tako i za cijelu grupu.

Ako uzmemo prosjek svake karakteristike za cijelu grupu onda odstupanje od prosjeka možemo označiti sa D karakteristike i nekim jedinkama idu u + a nekim u -.

Društveno povoljniji položaj jedinke bio bi određen kao suma pozitivnih odstupanja od prosjeka.

Položaj = S(+D Iskustva +D Znanja + D Komunikativnosti + D Imaginacije + D Snage + položaj u reproduktivnom smislu)

Ako na prethodnu sliku nacrtamo vektore okomito na ravninu istog društvenog položaja dobit ćemo nagnutu ravninu:

Položaj jedinke u grupi ovisan je o zbroju, po grupu, korisnih razlika nad ostalim jedinkama u datoj situaciji u okolini grupe (habitata). Kako se situacija u okolini mijenja grupa ima predvodnika koji najbolje reagira na specifične zahtjeve okoline. Ako grupa u nekoj situaciji treba koristiti snagu onda će ju predvoditi najjači, ako treba iskomunicirati nešto sa okolinom (susjednom grupom) predvodit će je najbolji u komunikaciji.

Komunikacija sprečava nasilje unutar grupe i među grupama.

Užitak (emocija zadovoljstva) je prirodna (biološka) nagrada za svako dobro ponašanje jedinke koje je korisno kako za jedinku tako i za grupu i zadovoljstvo se “naplaćuje” odmah, po dovršenju čina. Užitak punog želuca, užitak zadovoljenja seksualnog nagona – orgazam, zadovoljstvo prenosom svojih zapažanja članovima grupe i njihovim razumjevanjem istih, zadovoljstvo dodirima roditelja i ostalih članova grupe. Komunikacija sa ostalim članovima grupe je užitak. Zadovoljstvo održava grupu na okupu…..

Predvodnik je promjenljiv, a ulogu predvodnika grupe preuzima jedinka koja, po ocjeni većine, najbolje odgovara postavljenim zahtjevima okoline (specifičnoj situaciji).

Sve ovo se zbiva unutar grupe zahvaljujući komunikaciji svakoga sa svakim. Korisne razlike prema ostalim jedinkama su prednost grupe, i svaka jedinka je svjesna tuđih ili svojih prednosti ili mana, i zbog svojeg dobra (u okviru grupe) koristi iste radi svog probitka i probitka grupe.

Ponašanje jedinke jest izvorno altruističko ponašanje ("Altruizam je izražen u težnji prema dobrobiti drugih, u postupcima pomaganja, žrtvovanja i odricanja, koji nisu izazvani očekivanjem recipročne koristi i nagrade iz vanjskog izvora, već je posljedica altruističnog ponašanja samo unutarnje zadovoljstvo.")

Okoliš je raznolik, prirodan i životne situacije su uglavnom različite, kako za pojedinca tako i za grupu, i ne ponavljaju se u istovjetnom obliku. Pojam vremena nije izražen.

Grupa živi u sadašnjosti, koja se nevidljivo (nespoznajno) pomiče u vremenu.

1.2.1. Simboli

Negdje u pretpovijesti homo sapiensa dešava se mentalni sklop negdje u korteksu mozga, koji donosi Umu mogućnost spoznaje proteka vremena (bilo jest; jest i bit će). Spoznaja jedinke o tome beznačajna je za grupu, ako jedinka ne može svoju spoznaju iskomunicirati sa grupom. Zato je u jezik verbalne (ali i drugih načina) komunikacije potrebno ugraditi nešto što će takovu spoznaju moći iskazati i prenijeti drugima - simbole.

Riječ “budućnost” jest simbol, jer se budućnost ne može iskusiti (dodirnuti, omirisati, čuti, vidjeti), ali se može naslutiti. Simbolima označavamo slutnje, neshvatljive stvari i pojave, da bi postepeno simbolima počeli označavati i nepostojeća uopćenja postojećih stvari, pojmova i spoznaja.

Kako stvoreni simbol nestaje izgovaranjem (zvučni val nestaje rasplinjavanjem u prostoru), trajni opstanak simbola i njegovog značenja zahtijeva opipljiv (osjetilno moguć) prikaz (crteži, figurice i sl.), koje artefakte pronalazimo u predpovijesnim arheološkim slojevima u velikim količinama, počevši od cca 30 000 godina prema danas ) ili repetitivno izgovaranje simbola i podsjećanje na njega.

Interesantno je da djeca nemaju moć registracije budućnosti i prošlosti, uvijek ih iznenade stvari koje će se neminovno dogoditi (piškenje npr.), tako da postoji i uzrečica da djeca ne misle unaprijed. Ta sposobnost javlja se u pubertetu.

Nadalje uvođenje simbola u komunikaciju donosi vrsti Homo mogućnost predviđanja i postepenog planiranja. Predpostavljam da su prvi projekti planiranja bile ograde od granja oko staništa za zaštitu od predvidljivog napada zvijeri, pronalaženje dobrog zaklona (špilje) radi sklanjanja od potencijalnih nepogoda, a protekom tisućljeća i pripitomljavanje životinja i biljaka.

Simbol se u Umu tretira kao stvarnost i nema granice između simbola i stvarnog svijeta. Simbol jest stvaran.

Simboličko razmišljanje stvara kulturu.

1.2.2. Ritual

Razvojem simboličkog razmišljanja postaje moguće prenošenje kompliciranijeg znanja, različitih iskustava, razvija se jezik i time jača utjecaj komunikacije kao faktora položaja u Grupi. Razvojem jezika postaje moguće opisati i psihološka emotivna stanja (veselje, tugu, strahove, zabrinutist, ljubav) i smjestiti ih u vremenski okvir.

Vremenski okvir (skala vremena) obrazložen simbolima, omogućava spoznaju uzročno-posljedičnih veza nekih događanja.

Tako se u nekom trenutku spoznalo da sjemenke (koje su glavna hrana vrste Homo) umetnute u zemlju u određenom trenutku vremena, rezultiraju izrastanjem biljke u drugom određenom trenutku vremena i koje onda donose te iste sjemenke (u većoj količini) u trećem točno određenom trenutku vremena.

Ti trenuci vremena određuju se prema iskustvu i stanju habitata i s vremenom stvaraju se predodžbe o cikličnosti pojava u prirodi (okolišu) i njihovoj predvidivoj pojavnosti (ciklični periodi monsunskih kiša, godišnja doba) Uzrok same pojave ostaje skriven. Ali vremenska skala se uobličava u zametke kalendara.

Spoznaja je rezultat imaginacije jedinke te komunikacije simboličkim pojmovima o iskustvima grupe. Spoznaja zatim, komunikacijom prema svima i njenom repeticijom (učenjem), postaje znanje.

Međutim, “istovremeno” sa uočavanjem cikličkih događanja, spoznavanjem uzročno-posljedičnih veza, dešava se i spoznaja da loše vrijeme slijede munje i gromovi, kiša a koji puta i razorna poplava, da suh vjetar može donijeti najezde skakavaca, da slijed događaja nije uvijek jasno uzročno-posljedično jasan.

Simboličko razmišljanje stvara simbole i za takova po grupu loša događanja i nepoznati pojam simbolima pojašnjava upotrebljavajući poznate simbole, stvari i događaje. Budući da je poznat okoliš ispunjen živim bićima, nerazumljivi događaji i pojave simbolično se vežu uz bića (pokret, zvuk), a budući da uzroke pojava ne vidimo ona simbolima postaju nevidljiva, budući da su događaji kolosalni, takva bića postaju kolosalna, vrlo moćna ili čak svemoćna. Tih bića (simbola) postepeno ima sve više, postepeno se imenuju i postaju dio svakodnevice Grupe (duhovi predaka, duhovi-gospodari životinja, duhovi podzemlja, vremena, vilenjaci i vile itd...

Pojava takvog simbola u prirodi jest slabo ili djelomično predvidiva (pucanj groma, poplava, požar), pa je moguća pretpostavka da se dobro (poželjno) ponašanje simbola pokušalo prizvati kolektivnim nastojanjem grupe (nahraniti polu pripitomljenog psa) ili odagnati nepoželjno ponašanje (bacanjem stare ovce “lavovima” koji ugrožavaju ogradu oko staništa, kako bi otišli (žrtva), ili obrana vatrom (dobrim) čega se boje napadači (zlo).
Zajedničko nastojanje Grupe ostvareno je komunikacijom simbolima poželjnog i nepoželjnog i ponavljanjem nastojanja (navikom) postaje običaj, a kada se izgubilo sjećanje na nastanak običaja prizivanje poželjnog ponašanja prirode odnosno odagnavanje nepoželjnog, postaje ritual.

Ritual ima svoju strukturu, vidljive i nevidljive simbole, definirane slijedove dijelova rituala (plesove, molitve, zazivanja, obećanja itd.), koju strukturu netko čuva od zaborava. Vođa rituala postaje stalni meštar – “ceremonijal majstor” i zadobiva poseban i stalan društveni status (moć utjecaja na nevidljiva bića). Moć komunikacije sa nevidljivim i moćnim pretvara ga u osobu koja transferira moć i time stiče dio te moći. Vođa rituala postaje moćnik.

2. I tu Grupa postaje DRUŠTVO.

2.1. Rad

Rad je (u društvenom smislu riječi) obavljanje neke radnje bez direktne satisfakcije (odmah i ovdje), jer će se satisfakcija za obavljeni rad dogoditi negdje u bližoj ili daljnjoj budućnosti i nije posljedica rada samog po sebi.

Kopanje rupe je rad, jer rupa nije nagrada za rad.

Sakupljanje plodova u Grupi jedinki roda Homo nije bio rad; našavši hranjive plodove jedinka i cijela je Grupa uživala utažujući glad na licu mjesta ili u neposrednoj blizini. Sa lovom je bila ista situacija. Sakupljanje zaliha (malenih i kratkoročnih) bila je vjerojatno sporadična pojava bazirana na neposrednom poimanju i doživljaju života. Život u Grupi nije predstavljao rad, obavljanje svakodnevnih poslova bio je dio sadašnjosti, dio rutine Života, užitak sam po sebi.

Simboličko razmišljanje donijelo je pojam proteka vremena, pojam proteka vremena donio je spoznaju uzročno-posljedičnih veza, a sve to skupa donijelo je rad.

Naime netko je u nekom trenutku odlučio razgrtati zemlju i saditi sjemenke, a da to nije bilo vezano uz neposredan život već uz spoznaju da će više sjemenki biti dostupno u budućnosti. Također je spoznao da će se to desiti na mjestu gdje su sjemenke posijane. Točno na tom mjestu. Znači da se taj Homo morao naći u točno određeni trenutak vremena na tom određenom mjestu. To je mjesto bilo određeno simbolom, bilo povezano sa nekakvim ritualom vezanim za želju grupe da dođe do nicanja sjemena i ubiranja plodova. Ceremonijal majstor, meštar rituala, brine se ritualima o repetitivnosti rada i svojim (ritualnim) moćima utječe na Grupu – društvo radi povratka na to određeno mjesto, da bi ga protekom vremena nagnao da se tu trajno naseli.

Iz navedenog proizlazi da je prelazak na stalno stanište vezan za sve uzroke koje smo do sada obrazlagali: simbole, simboličko razmišljanje, komunikaciju simboličkim jezikom, imaginaciju jedinke, pojavu znanja i rituala te - moći.

Sličan proces prolaze i individue i grupe reda Homo, koje su odlučile pripitomiti biljojede u domaću stoku. Oni su razvili stalno-pokretno stanište (stoka primarno ne živi na jednom mjestu), postaju nomadi, ali posjeduju sva društvena obilježja sjedilačkog stanovnoštva. (simboličko razmišljanje, komunikaciju simboličkim jezikom, imaginaciju jedinke, pojavu znanja i rituala i moći)

Imaginacija i komunikacija jedinki brzo postiže koncenzus da se takovim ponašanjem osigurava višak neophodne hrane i time sigurnost i manja ovisnost o okolišu i njegovim “darovima”, a isti višak se može podijeliti sa božanskim bićima radi prizivanja njihovog boljeg odnosa sa Društvom. Dakle viškove hrane prisvaja ceremonijal majstor i njima raspolaže radi stvarne i imaginarne dobrobiti Društva.

Međutim u vrlo kratkom predpovjesnom periodu (kojih par tisuća godina) dolazi do sukoba dvaju “Društava”. Sukob interesa nastaje kada nomadi shvate da posijane sjemenke i biljke koje sade i kultiviraju sjedilačka društva (poljoprivrednici) predstavlja zapravo zalihe hrane za njihovu stoku.

2.2. Vrač

Sjedilačko društvo odgovara na opasnost gubitka zaliha na način da se organizira. Prvi put u povijesti vrste Homo javlja se organizacija kao forma odnosa među jedinkama.

Ceremonijal majstor - meštar rituala, koji je samim ritualima dobio poseban status u društvu, započinje razdiobom zaduženja među jedinkama. Počinje raslojavanje Društva prema znanju, snazi, komunikacijskim sposobnostima, spolu (briga za mlade) imaginaciji i iskustvu . Izbor za pojedine zadatke ne vrši se u cijelosti koncenzusom društva, u izboru dominira ceremonijal majstor, koji pojavom sjedilačkih bolesti (higijena u prvobitnom selu je slaba, kapljične zaraze se šire, pojavljuju se nametnici, pada kvaliteta ishrane – ovisnost o jednoj vrsti plodova koju uzgajaju) postaje i ritualni istjerivač zlih duhova i napasti (bolesti), postaje liječnik odnosno Vrač (šaman). Time stiče simboličku snagu i moć posrednika između života i smrti.

Po prvi puta se u društvu pojavljuje piramidalni ustroj u kome jedna osoba dominira nad drugim pripadnicima društva temeljem moći.

Organizaciona struktura je u prvo vrijeme univerzalna za sve situacije, šaman komunicira sa svim članovima zajednice i oni još uvijek komuniciraju među sobom. Izmjena znanja, iskustava i ideja odvija se “horizontalno” bez posrednika, a društveni položaj u Društvu ovisi i dalje o zbroju razlika u društvenim faktorima.
Međutim u posebnim situacijama (obrana npr.) ustrojstvo organizacije poprima drugačiji oblik:

Sa slučaj neposredne agresije društvo se organizira na način da šaman odabire pripadnike društva po kriteriju snage, iskustva i posebnih znanja (baratanje mačem ili kopljem) odabire svog zamjenika koji ga mijenja kao nosioc organizacije podgrupe.

Ratni vođa organizira novonastale ratnike za obranu. Ratnici komuniciraju među sobom i sa vođom ali gube privremeno komunikacijski kontakt sa ostatkom društva i sa samim šamanom. Društvo se počinje navikavati na komunikacijske prekide i posredovanje moći.

Sticanjem iskustva u obranama i komunikacijskom razmjenom istih unutar podgrupe stiče se znanje ratovanja i grupa stiče posebna znanja (izdvaja se po znanju) od ostatka društva. Prestankom opasnosti društvo se vraća u prethodnu formu jednostavne piramide, ali znanja ratovanja se ne dijele, jer ostatku društva (neratnicima) to znanje ne treba niti će im ubuduće trebati (nemaju potrebne karakteristike ratnika).

U prvo vrijeme sjedilačka društva su mala brojem jedinki i time ranjiva. Mali izbor osoba za obranu, slaba pokretljivost (za razliku od nomada), ovisnost o malom broju produkata društva, slabo zaštičene zalihe (viškovi) potrebne za život zajednice prisilili su sjedilačka društva da se međusobno povežu. Iskustvo šamana u organizaciji, njihova vještina u komunikaciji omogućavaju stvaranje saveza između sjedilačkih društava i ona se organiziraju na nivou plemena.

Pleme postaje (za ta pretpovijesna vremena) moćna društvena struktura, koja ubrzava procese diferencijacije znanja (izdvajaju se znanja metalurga, kovača, kolara, pletača, keramičara, poljoprivrednika i sl.), pojavljuje se uskrata komunikacije u prenosu znanja; prvo kao nepotreban prenos suvišnog znanja a kasnije kao uskrata znanja radi čuvanja društvenog statusa. Pojavljuje se pojam tajnog znanja.

2.3. Familija

Nekadašnje komunikativno društvo lomi se u familije vezane uglavnom procesom proizvodnje određenog dobra zasnovanog na posebnom znanju familije odnosno glavara familije, koji postaje glavar većom sumom Dkarakteristika, sada možemo reći, familjarnog značaja .

Struktura familije slična je prvobitnom društvu ali je brojem jedinki manja. Komunikacija se i dalje ostvaruje po principu svaka jedinka sa svakom, ali radni raspored određuje određuje “pater familias” – glavar koji uzima poziciju šamana (u prvim društvima) prvenstveno zbog većeg iskustva, specifičnog potrebnog znanja (eventualnog tajnog znanja) te komunikacijskih vještina.

Familija postepeno preuzima od društva odgoj vlastite djece, razmjenu znanja tako da se komunikacija sa ostalim familijama u okolici smanjuje, i sve češće odvija putem posrednika. Komunikacija putem posrednika ima za posljedicu pojavu šuma u komunikaciji (ono što danas zovemo “pokvareni telefon), i nije sigurna.

Društvo u kome se familijarno raslojavanje dogodilo ima slijedeći oblik obitelji:

Komunikacija unutar familije odvija se standardno, razmjenjuju se informacije i znanje među članovima . Međutim komunikacija između Pater familiasa i članova familije dobiva novu kvalitetu: Pater familias razmjenjuje sve informacije kao i ostali članovi sa svim članovima osim tajnog znanja (njegovog osobnog znanja – koje ga čini onim što jest (-uskrata znanja)), i što je jako važno on određuje tko će što raditi. Pojavljuje se pojam odredbe – naredbe.

Dokle god član obitelji razumije svrhu i namjeru (razumije slijed budućih događaja proizašlih iz naredbe) on se dobrovoljno podvrgava naredbi i izvršava ju. Rad je u konačnici zajednički probitak, govori mu neposredno iskustvo zajednice.

Međutim dio naredbi odnosi se na izvršavanje rada koji su dio procesa upotrebe tajnog znanja i svrha rada ostaje članu neshvatljiva, pa on naredbu o izvršenju počinje procjenivati i nećkati se u izvršenju.

Tu dolazimo do novosti u ponašanju familije: nagrade za obavljeno (dodjeljeni užitak), kazne za neobavljeno (uskrata užitka) odnosno uvođenja discipline (mrkve i batine).

Pater familias stiče vlast.

Postavlja se pitanje zašto netko želi postati Pater familias. Radi se o osobnim komunikativnim i iskustvenim probicima u komunikaciji sa ostalim Pater familiasima i šamanom, te prisvajanja dijela zajedničkih zaliha radi sebe i nagrađivanja poslušnih.

Uz to Pater razmjenjuje robne viškove sa ostalim familijama društva za njegovom društvu nedostajuće produkte (robna razmjena – trgovina). Trgovina rađa još jednu novinu među komunikativnim simbolima : skalu brojeva. Računanje.

Pater familias tako ujedno stječe moć posrednika između člana familije i šamana te ostalih familija u društvu. To doprinosi čvrstoći njegovog položaja. Posredovanje moći (udjeljivanje dijela moći) postaje nagrada za učinjen rad bez vidljivog značaja. Tu nagradu koriste šamani u stvaranju organizacije Društva.

2.4. Pleme

Slijedeći organizacionu strukturu i inovacije u komunikaciji šamani vrlo brzo stvaraju sličan odnos na nivou društva, a organiziranjem u pleme dobivamo slijedeću strukturu :

Stvara se hijerarhijska piramida u visinu od četiri nivoa. Komunikacija unutar jednog nivoa je praiskonska (svak sa svakim razmjenjuje informacije) Vertikalno, uz uskratu dijela informacija od gore prema dole istim smjerom idu i odredbe (naredbe).

Međutim dešava se jedna neželjena pojava : filtracija informacija od dole prema gore. Naime Pater komunicira sa svim članovima familije i ima sve informacije o njima. Kada pokuša prenijeti sve informacije prema gore dolazi do zagušenja protoka informacija. On nije u stanju sve komunikacije reproducirati u izvornom obliku, a Šaman takovu bujicu informacija ne može primiti jer on komunicira sa x ostalih patera i od svakog od njih stiže isto tako bujica informacija. Zato pater filtrira informacije (uprosječuje, reducira). Njegova ocjena o važnosti informacije odlučna je u prosljeđivanju iste prema vrhu piramide.

Svaki komunikativni čvor u hijerarhijskoj strukturi čini isto: filtrira informaciju prema gore te proslijeđuje i raspoređuje naredbe i informacije prema dole.

U obrambenoj situaciji reakcija je slična kao i u društvu : Vrhovni šaman izabire ratnog vođu i on uspostavlja više stupanjsku hijerarhijsku piramidu ratnika. Međutim problem sa disciplinom raste jer nije istovremeno napadnuto cijelo pleme već samo neki njegovi rubni djelovi ili familije, pa osjećaj zajedništva koji krasi prvo sjedilačko društvo nije izražen, točnije neki djelovi plemena budući da žive u miru ne vide razloga za rat.

Tu nastaje nekoliko novih društvenih inovacija : stvara se pojam brzog nosioca informacija koji stiče poseban društveni status glasnika. Nadalje stvara se simbol dezertera kojeg se rigorozno kažnjava. Disciplina se uvodi silom . Pripadnici plemena odjednom su izvrgnuti bespogovornom nametanju tuđih odluka nasiljem, kojima se moraju podvrći po prijetnjom uskrate života.

Prijetnje sjedilačkom plemenu u sušna vremena postaju učestale, tako da se ratnici postepeno odvajaju od stalnih poslova u svojoj familiji; ostatak plemena privređuju i za njih i to postepeno postaje običaj. Ratnici postaju (gotovo) profesionalci (vojska).

Izum nametanja discipline silom se tada može nametnuti cijelom plemenu.

Vrhovni šaman dobiva konkurenta u društvenom položaju i razdiobi komunikacijske moći: poglavicu (vojskovođu), koji s vremenom preuzima organizaciju društva i u mirnodopsko vrijeme (ima učinkovitije metode nametanja odluka od rituala - nasilje). Počinje dioba vlasti.

2.4. Država

Ratnici i poglavica uviđaju vrlo brzo da susjedno pleme još nije stvorilo takvu strukturu, pa počinju objedinjavati (silom) plemena u plemenske saveze koji onda prerastaju u Državu.

Vrhovni šaman (uz komunikacijsku podršku drugih šamana) postepeno sistematiziraju simbole viših bića u hijerarhijski sustav koji danas nazivamo religijom. Glavna zadaća religije je simbolima objasniti zemaljsko (nametnuto) ustrojstvo organizacije države istim takvim ustrojstvom u svijetu duhova, demona, bogova moćnijih od ljudi. Viša simbolična bića simbolički su organizirana hijerarhijski jedni nameću odluke drugima koji su nižeg ranga a svima upravlja vrhovno božanstvo. U nametanju odluka viša bića su okrutna, nasilna, čime se opravdava okrutnost i nasilje u nametanju društvene strukture među ljudima. Svi mitovi puni su okrutnog ponašanja bogova.

Rituali opstaju, čak što više postaju pompozni, izazivaju emocije straha, i ushita, oduševljenja, stvaraju podložnost autoritetu, stvaraju mitove i vjeru.

Rituali postaju komplicirani, vremenski česti, i između šamana izdvajaju se svećenici zaduženi za komunikaciju sa svevišnjim i pratećom svojtom (simbolima moći) i posredovanje njihove volje ljudima (ritualnim molitvama i propovjedima). Jasno je da volja simbola ne postoji, ta volja je zapravo volja vrha piramide prevedena u novi simbolički i bezpogovorni oblik – božje zapovijedi. Društvo se kondicionira.

Šamani koji su (tisućama godina) sabrali znanje lječenja od bolesti (stvarno znanje, znanje o djelovanju trava, znanje upravljanja psihom jedinke vrste Homo), opstaju u društvu bez moći posredovanja božanske volje kao posebna društvena skupina liječnika koja ima izdvojen društveni status i nema hijerarhijsko ustrojstvo (cinično rečeno : valjda im se zgadilo). Hijerarhijski ustroj će se među njima pojaviti tek izumom bolnice za desetak tisuća godina.

2.5. Kralj

Poglavica pobjedničkog plemena postaje kralj, čelni neprikosnoveni vrh organizacijske strukture, koja silom nameće odluke ostatku strukture kojom i pomoću koje vlada nad silnom množinom familija koje čine bazu društva. Organizacija postaje komplicirana, sve više informacija je u opticaju, mitologija je sve opsežnija i sve to je sve teže i teže pamtiti. Pojavila se potreba za ustrojem sistema pamćenja unutar hijerarhijske piramide (a neovisne o sposobnosti pamćenja jedinke) i stvara se pismo.

Pismo je konačni oblik razvoja simbola.

Moć Kralja bazira se na robnim zalihama, hijerarhijskoj strukturi vojske (sila), hijerarhijskoj strukturi državne birokracije (razvila se iz hijerarhijske strukture svećenstva pojavom pisma i prikuplja robne viškove - porez) te svećeničke hijerarhije.

Hijerarhijska struktura je struktura komunikacije među jedinkama. Dakle Kralj crpi moć iz komunikacijske kontrole, prikupljanja i razdiobe robnih viškova, i žive sile (vojske – represivnog aparata).

Najprimitivniji narodi svijeta malo toga posjeduju, ali nisu siromašni. Siromaštvo nije samo maleni broj dobara ili tek odnos između sredstava i ciljeva; ono je, iznad svega, odnos među ljudima.

Siromaštvo je društveni status. Kao takvo, ono je izum civilizacije. (Marshall David Sahlins)

Dovođenje ljudi u status siromaštva jest temelj uvođenja discipline pomoću udjeljivanja i/ili uskrate nagrada (kazni) u cjelokupno društvo. Biološki nagon za preživljavanjem tjera ljudsku jedinku na poslušnost (pribavljanje egzistencije) i rađa u konačnici želju za materijalnim probitkom – stvara ambiciju (prema izlasku iz siromaštva).

Uskoro se stvaraju i hijerarhije organiziranja rada (trgovačke kompanije, metalurške i druge organizacije) i sve se organiziraju na već postojećem modelu – hijerarhijske komunikacijske strukture.

Time je stvorena civilizacija i počinje povijest.

Društveni ustroj civilizacije počiva na organiziranoj komunikaciji simboličkim jezikom.

3. Komunikacijska struktura piramidalnog ustroja

Komunikacija je verbalno i neverbalno prenošenje neke informacije iz Uma jedne jedinke prema Umu druge jedinke, te prihvaćanje te informacije u Um druge jedinke.

Ako je komunikacija uspješna onda su polazna i primljena informacija u svom sadržaju identične.

U poglavlju Pleme dotakli smo temu koju treba detaljnije razmotriti: pojavu šuma u komunikaciji (uzroke i posjedice) :

Rekli smo da je komunikacija unutar jednog nivoa (sloja) bila u ranim fazama praiskonska (svak sa svakim razmjenjuje informacije) Vertikalno, uz uskratu dijela informacija od gore prema dole istim smjerom idu i odredbe (naredbe).

Međutim dešavala se je jedna neželjena pojava: filtracija informacija od dole prema gore. Naime Pater je komunicirao sa svim članovima familije i imao sve informacije o njima. Kada je pokušao prenijeti sve informacije prema gore dolazilo je do zagušenja protoka informacija. On nije bio u stanju sve komunikacije reproducirati u izvornom obliku, a Šaman takovu bujicu informacija nije mogao primiti jer on komunicirao sa x ostalih Patera i od svakog od njih stizalo je isto tako bujica informacija. Zato je pater počeo filtrirati informacije (uprosječivati ih i reducirati).

3.1. Jednostavna komunikacija

Počnimo od sloja D. Osoba D₁ dobiva informaciju od zgora i prosljeđuje je svim podređenim u sloju C, sa uputom da je proslijede nižim slojevima. Osoba C₁ postupa na način da prosljeduje svim svojim podređenim u sloju B informaciju sa istovjetnom uputom.

Nadalje ista osoba (C1) prima informacije o učinjenom od sloja podređenih osoba (B), objedinjuje ih u novu informaciju i prosljeđuje ju svom nadređenom u sloju D.

Za takovo postupanje (rad !) osoba C₁ očekuje nagradu od osobe D i to dovoljnu da nagradi, sebe, sve podložne poslovođe sloja B i cijeli sloj A radi očekivanog (zadanog) djelovanje pripadnika piramide (korektno širenje informacije do zadnjeg izvršioca, te korektno obavljanje zadaća (rada) u nižim slojevima piramide). Nagrade mogu biti :

-hrana (zadovoljenje egzistencijalnih potreba)

-prijenos dijela izvorne moći (na pr. moć udjele kazne ili posebne nagrade)

-prijenos dijela uskraćenog znanja i informacija

-posebna počast ( odličje, javna pohvala)

-poštovanje podređenih

Nagrada u obliku zadovoljenja egzistencijalnih potreba vrlo brzo dobiva formu plaće (novac – izum civilizacije) i poprima značaj ucjene, naime negativno odstupanje u očekivanom djelovanju pripadnika piramide bit će kažnjeno uskratom plaće, odnosno plaća postaje simbolom pripadnosti organizacionoj strukturi piramide sa dvostrukom ulogom – redovnom nagradom ili izvanrednom kaznom.

Slijedeće tri nagrade ojačavaju društveni status jedinke koja je primila nagradu i poboljšava položaj jedinke u strukturi piramidalnog ustroja (iskaz naklonosti nadređenih).

Korektno prenošenje informacije prema podređenima, dobra organizacija podređenih i korektno informiranje nadređenih o djelovanju podređenih, nagrađene su i od nižih podanika piramidalnog ustroja kao poštovanje podanika i priznavanje autoriteta, što osnažuje položaj jedinke u strukturi piramidalnog ustroja (naklonost podređenih).

Budući da razmjena informacija teče bez devijacija koje određuje šum potrebe za kaznama zapravo nema i šema služi za razumjevanje funkcioniranja strukture – edukativne je naravi.

3.1. Komunikacija sa šumom

3.1.1. Objektivni šum

Stvarna komunikacija djeluje sa šumom.

Svaku informaciju koju osoba prima komunikacijskim kanalom (sluh, vid, opip) mora spoznati (razumjeti ili nerazumjeti) i biti svjesna njenog primitka. Nadalje ako je informacija složena ona u komunikaciji ima simbolički oblik (skup simbola). Simboli kojima se komunicira trebali bi biti jednoznačno određeni (nedvosmisleni).

Isto tako svaku informaciju koju odašilje prema drugoj osobi mora uobličiti u simbolički oblik da bi bila razumljiva drugoj osobi. Pri tome osoba koja saopćuje informaciju odabire skup simbola kojima predočuje informaciju pod pretpostavkom da ih primatelj informacije shvaća i razumije.

Svjedoci smo, da niti su simboli jednoznačni, niti sve simbole svi razumiju. Simboli među različitim grupama imaju različite zvukovne i likovne prikaze (jezik grupe razlikuje se od grupe do grupe, familije ili plemena) i komunikacijski problemi rastu udaljenošću ne samo unutar piramide već i udaljenošću porijekla jedinke koja obavlja neku funkciju u piramidi od mjesta rada.

To je prvi uzrok šuma u komunikaciji. Nazovimo taj šum nerazumjevanjem odnosno prevođenjem.

Svaku informaciju koju osoba zaprimi nekim komunikacijskim kanalom, a koju informaciju mora distribuirati prema više osoba, mora prilagoditi radi predpostavljenog nerazumjevanja pojedinog primaoca informacije u oblik koji odgovara tom primaocu. Informacija time prestaje biti autentična već je modificirana u oblik razumljiv primaocu.

To je drugi uzrok šuma u komunikaciji. Nazovimo ga interpretacijom

To je treći uzrok šuma u komunikaciji. Nazovimo ga uprosječivanjem

To je četvrti uzrok šuma u komunikaciji. Nazovimo ga sažimanjem

3.1.2.Subjektivni šum (osobni šum)

Objektivni izvori šuma postoje bez obzira na osobe koje sudjeluju u komunikaciji i oni su uvijek prisutni, unatoč najboljim nakanama i htijenjima osoba da maksimalno korektno prenesu informaciju.

Međutim u komunikaciji sudjeluju živi ljudi sa svojim htijenjima, ambicijama, iskustvom, znanjem, inteligencijom.

Svaka informacija, samim prijemom informacije, promijeni za dijelić znanje, iskustvo i poziciju osobe koja ju je primila. Osoba koja je pripadnik komunikacijske strukture nije statična nepromjenljiva osoba, njega komunikacija mijenja. Iskustvo ga brzo nauči da manipuliranjem objektivnim šumom može imati osobne koristi.

Tako svaku informaciju koju odašilje prema drugoj osobi i koju mora uobličiti u simbolički oblik da bi bila razumljiva drugoj osobi optereti suvišnim simbolima. Pri tome osoba koja saopćuje informaciju odabire skup simbola kojima predočuje informaciju pod pretpostavkom da ih primatelj informacije ne shvaća i ne razumije u cijelosti, čime povećava šum nerazumjevanja iako osnovna iformacija biva shvaćena. Primatelj se osjeća inferiorno.

Nazovimo taj šum manipulacijom nerazumjevanjem (predodžbom učenosti). Može i obrnuto: stvaranje predodžbe glupana.

Svaku informaciju koju osoba zaprimi nekim komunikacijskim kanalom, a koju informaciju mora distribuirati prema više osoba, mora prilagoditi radi predpostavljenog nerazumjevanja primaoca informacije u oblik koji odgovara primaocu, ali sa dodacima koje koriste prenosiocu informacije. Informacija time prestaje biti autentična već je modificirana u oblik razumljiv primaocu, koji (budući da nije svjestan dodataka) temeljem takve informacije djeluje nesvjesno u korist prenosioca.

Nazovimo taj šum dorađenom interpretacijom

Međutim osoba može nekom iz osobnih razloga i uskratiti prenos informacije (cilj - dovođenje podređenog ( ili nadređenog) u nepovoljan položaj) i/ili uskratiti nepovoljnu informaciju opasnu po njega samog.

Takav šum nazivamo prešućivanjem

Ako osoba prima različite informacije od više osoba o istovjetnom događaju, pojavi i sl., (a kojem događaju nije nazočila), a informaciju mora proslijediti dalje nekoj trećoj osobi, osoba mora iznaći najvjerodostojniju verziju događaja. Ukoliko bi takva uprosječena informacija imala po osobu loše posljedice (ili po nju nedovoljno dobre), ona informaciju modificira prema poželjoj interpretaciji nadređenog.

Nazovimo taj šum manipuliranim uprosječivanjem (ušminkavanjem)

Ako osoba prima različite informacije od više osoba o različitim događajima, pojavama i sl., (a kojim događajima nije nazočila), a informaciju o svemu mora proslijediti dalje nekoj trećoj osobi, osoba mora iznaći skraćenu verziju događanja i odaslati nužne informacije .Takva novostvorena informacija je nužno osakaćena i necjelovita. Naravno i takva informacija podložna je osobnoj modifikaciji radi sticanja osobne koristi modifikacijom prema očekivanoj poželjnoj interpretaciji nadređenog.

Nazovimo taj šum manipuliranim sažimanjem (ušminkanim izvještajem)

Postoji još i pojava izmišljanja informacija (na pr. nadređeni traže izvještaj o nečemu što se dogodilo, a podređeni nije uspio sakupiti nikakve informacije, pa u strahu izmisli informacije ili prikupljene informacije prešuti , a proslijedi izmišljenje. Tu pojavu nazivamo laganjem .

Na kraju postoji još jedna vrsta osobnog šuma koja je originalno ljudska, a to je zakašnjela informacija, odnosno zastoj u transferu informacija.

3.2. Galama unutar piramide

Piramidalni ustroj komunikacijski se sastoji od komunikacijskih čvorišta i komunikacijskih veza (kanala).

Svaka osoba je povezana organiziranim (dozvoljenim) komunikaciskim kanalom sa određenim brojem službenika, sa nadležnim komunikacijskim čvorom odnosno podređenim čvorom. Svaki komunikacijski kanal podložan je objektivnom i subjektivnom šumu isto tako i svako čvorište.

Ukoliko se prati utjecaj šuma duž piramide onda to izgleda ovako:

- nivo A - osobno zapažanje pripadnika sloja stvara informaciju a₁ i ona se prosljeđuje komunikaciskim kanalom u sloj B. Informacija je opterećena minimalnom količinom objektivnog šuma (nerazumjevanje). (Nerazumjevanje unutar familije je minimalno; slično tako je unutar proizvodnog pogona istog sloja ukoliko ne potječu iz udaljenih familija)

- Nivo B - prijem informacije opterećen je novom količinom objektivnog šuma (nerazumjevanje), ali kako osoba u sloju B prima informacije od više pripadnika sloja A, informacija se objedinjuje i stvara se nova informacija. Nova informacija opterećena je uprosjećivanjem i sažimanjem osobe B, koja dodaje objektivnom šumu i personalni šum (odnosno prilagođava ga očekivanju osobe iz sloja C koja informaciju prima). Informacija time dodatno gubi na pouzdanosti.

- Nivo C - prijem informacije opterećen je novom količinom objektivnog šuma (nerazumjevanje), ali kako osoba u sloju C prima informacije od više pripadnika sloja B, informacija se objedinjuje i stvara se nova informacija. Nova informacija opterećena je uprosjećivanjem i sažimanjem osobe C, koja dodaje objektivnom šumu i personalni šum (odnosno prilagođava ga očekivanju osobe iz sloja D koja informaciju prima). Informacija time ponovo gubi na pouzdanosti.

- Nivo “bilo koji” u piramidi ponaša se istovjetno: ogrubljuje informaciju, smanjuje njenu pouzdanost zbog uprosjećivanja, sažimanja i nerazumjevanja i čini je naoko povoljnijom od originalne informacije.

- Vrh piramide – Temeljem prikupljenih informacija (koje su zbog šuma duž piramide jako iskrivljene i vrlo grube i u načelu povoljnije negošto zapravo jesu) vrh piramide donosi neku odluku (koja je vjerojatno neprecizna ili kriva) koju šalje niz piramidu.

- U svakom čvorištu ta informacija se deformira zbog interpretacije i nerazumjevanja, tako da izvorna informacija ne stiže do dna piramide.

Postupak se ponavlja, a rezultat rada je sve lošiji i lošiji, količina informacija koje putuju duž hijerarhije raste, šum je sve veći (raste udio personalnog šuma), šum prerasta u galamu od koje se originalne informacije ne čuju..

Dakle hijerarhijska piramida nastala je (i postoji) zbog učinkovite organizacije Društva. Učinkovitost upravljanja postiže se prenosom naredbi sa vrha piramide prema dnu i taj smjer je relativno učinkovit. Međutim bez povratne informacije (o stanju populacije sve do vrha piramide) nema donošenja preciznih i ispravnih odluka. Na dugi rok organizaciona struktura piramide izaziva tolike štete društvu, da društvo gubi vitalnost i urušava se. Povijesni smo svjedoci propasti niza civilizacija i društvenih sistema, a svima je zajednička osobina bila komunikacijski piramidalni ustroj.

3.3. Stišavanje galame i eliminacija šuma

Pojava šuma se djelomično eliminira na više načina:

-inputom potrebnog znanja za znalačko uprosjećivanje i sažimanje informacija te pojačanjem komunikativnih sposobnosti (školovanjem)

-osnaživanjem discipline u poslu i prenošenju informacija

-kontrolnim mehanizmom paralelne nadzorne piramide (inspekcije) na koju vrh piramide prenosi dio ovlasti kažnjavanja onih koji donose previše šuma (neznanje u uprosječivanju i sažimanju te manjak komunikativnih sposobnosti ili u krajnjem slučaju nedostatak discipline i odgovornosti) u piramidu, odnosno predlaganja nagrada onima koji smanjuju šum.

- zamjenom osoba koje izazivaju ( stvaraju) prekomjeran šum

-smanjivanjem broja stepenica (slojeva) i čvorišta koja generiraju najveći dio šuma unutar komunikacijske piramide.

Znanje

Organizirano školovanje izum je civilizacije. U početku, sa malim brojem pripadnika hijerarhijske piramide školovali su se samo svećenici, vojnici i pisari (birokrate). Stvaranjem fundusa specijalističkih znanja razvilo se školovanje u vidu šegrtovanja i naučnika - školovanje za proizvodna zanimanja. Međutim pismenost je bila rezervirana za vladare, pisare i svećenike te vojne zapovjednike. Pismenost je bila rezervirana samo za pripadnike hijerarhije na višim pozicijama od familjarne organiziranosti puka.

Specijalno znanje potrebno za ustroj piramide (uskraćeno puku – sloju A ) prenosilo se samo odabranima za kadrovsku popunu hijerarhijske strukture piramide (zamjenu nepoćudnih ili umrlih) među mladim osobama, i taj odabir vrše viši slojevi piramide. Škola ne daje ukupno potrebno znanje, velik dio znanja dobiva se mentorskim odnosom unutar piramide tokom penjanja (napredovanja) uz stepenice piramide, jer svaki sloj (stepenica) piramide ima svoja znanja koja su uskraćena nižem sloju (uskrata znanja = moć) i koja se ljubomorno čuvaju. Nadalje škola prihvaća još jednu novinu u društvu: dril, odnosno nametanje discipline tamo gdje zapravo discipline nema a to je proces učenja.
Proces učenja u prvobitnom društvu jest (biološki nametnuta) igra.

Disciplina i igra nemaju skoro ništa zajedničkog. Međutim disciplina je izum piramidalne komunikacije i ona se njome održava, pa je stoga potrebno buduće elemente strukture piramide naučiti i prisiliti na nju. Učenje disciplini (nasiljem) je dio školovanja. Učenje disciplini ima osim potrebnih pozitivnih pojava unutar piramide: točnost, podložnost strukturi, marljivost, sticanje potrebnog znanja, i negativne posljedice na mladu jedinku: frustraciju, zatomljivanje zanatiželje, osvetoljubivost, neiskrenost, podlost, formalizam …..

http://www.youtube.com/watch?v=-Py5aPLG348

Kondicioniranje jest jedna od najvažnijih zadaća škole. Kondicioniranje otklanja potrebu vrste homo za propitkivanjem (znatiželju). Kondicioniranjem stvaraju se gotove i neispitive istine (bilo društvenog bilo religijskog sadržaja).

Mladi naraštaji uče u školama nekoliko važnih stvari za ustroj civilizacije :

-religijske simbole i rituale (danas i ranije vjerske škole i/ili vjeronauk)

-ustroj društva (funkciju piramide, vrste piramida, nazivlje)

-podvrgavanje autoritetu i disciplini (sistem nagrada i kazni)

-ovisnosti o civilizaciji (prihvaćanje civilizacijskog i piramidalnog ustroja kao neminovnosti)

-natjecateljskom duhu (htjeti više, imati više, biti bolji od drugog)

Samo vrh piramide (ako je prijenos položaja nasljedan) dobiva cijelokupno potrebno znanje na raspolaganje (učenje) u fazi školovanja. Zbog toga se u povijesti civilizacije tipa nasljedne monarhije zauzele i najveći dio povijesti.

Disciplina

Discipliniranje pripadnika piramidalne strukture obavlja se ili nasiljem ili nagradama. Učinkovitost nagrada i kazni (nasilja) povećava se većim izborom nagrada i kazni, i nijansiranjem u njihovoj dodjeli.

Uz osnovnu nagradu – plaću, nagrade se mogu podijeliti na:

-osnaživanje položaja u društvu (jačanjem autoriteta, dodjelom začajnih atributa, titula, počasti i sl.)

-napredovanjem unutar piramide (položajem, dodjelom uskraćenog znanja, posebnim prenosom dijela moći i sl.)

-društvenim i materijalnim beneficijama

Kazne se mogu podijeliti na:

-uskratu plaće ili njenog dijela (kazna egzistencionalnim minimumom – povratkom u siromaštvo)

-obaranjem društvenog položaja (rušenjem autoriteta, ukidanjem već dodjeljenih atibuta, titula, počasti, i sl)

-degradacijom (nazadovanjem unutar piramide, pri čemu se znanje, jednom dano, više ne može oduzeti)

-oduzimanjem beneficija

-izbacivanjem iz hijerarhijske piramide (penzioniranje, otkaz ili otkaz životom plaćen (smrću- ubojstvom)

Mjerila vrijednosti:

Već smo u uvodu spomenuli da položaj jedinke u društvu ovisi o razlikama u osobinama jedinki koje čine grupu, te da jedinke, svjesne razlika, čine odabir prema prednostima i manama ostalih jedinki. Taj odabir je vjerojatno genetski usađen (kao i odabir seksualnog partnera). Odabir je u svakom slučaju rezultat komparacije.

Uvođenjem hijerarhijske strukture odabir se prenosi sa koncenzusa jedinki na odluku ovlaštenika unutar piramide.

Međutim položaj jedinke u društvu (osim oficijelnog) određen je i shvaćanjem i poimanjem podređenih. Dakle jedinka nekog društva i dalje instinktivno bira predvodnika. Kako bi se postigao koncenzus unutar društva stvaraju se “vrijednosti” (simboli) društvenog položaja. Oni su uvijek komparatibilni, uvijek se netko može sam izmjeriti prema skali takve vrijednosti i odrediti druge jedinke unutar te skale. Što je društvo kompliciranije (ima više različitih hijerarhijskih piramida) to ima više mjerila vrijednosti. Ako se suzuju mjerila vrijednosti (ima ih manje ) jedinki je teže odrediti svoj položaj unutar zajednice i teže komparira svoju okolinu. Jedinka zbog nemogućnosti uspješne komparacije postaje frustrirana i duševno poboljeva.

Ako se sva mjerila vrijednosti svedu samo na jedno mjerilo (na pr. novac) onda cijelo društvo postane psihotično.

Kao prepoznatljiv način davanja do znanja položaja u hijerarhijskoj piramidi uvode se statusni simboli. Prvotno je to bio nekakav magični štap (šaman) pa koplje ili mač (poglavica) pa žezlo i kruna (kralj), da bi se postepeno obilježio položaj svakog pojedinca u svakom sloju zapovijedanja (činovi), strukturiranjem različitih piramidalnih ustroja, svaka piramida se uniformira (iskazivanje pripadnosti). Međutim uz definiranje položaja i funkcije unutar piramide potrebno je bilo iskazati i moć i tu moć iskazivalo se i iskazuje dan danas materijalnim statusnim simbolima (nakitom –odnos bižuterije i dijamanata, mjestom stanovanja, osobnom stražom, skupim automobilom). Neimanje društveno poželjnih statusnih simbola izaziva odbacivanje u sloju kojem pojedinac pripada i konačno izbacivanje iz sloja.

Kontrola

Kontrolni mehanizmi nadzorne piramide (inspekcije) učinkoviti su koliko su kazne i nagrade učinkovite. Međutim i ta piramida pati od istovjetnog komunikacijskog šuma. Tako da su izrečene kazne i nagrade u osnovnoj piramidi (od strane pripadnika nadzorne piramide) nedovoljno točno određene i remete stabilnost protoka informacija. Nadalje kontrolni mehanizmi proizvode dodatnu količinu analitičkih izvještaja, koje netko treba sastaviti, čime svako čvorište generira nove službenike.

Hijerarhijska piramida u cilju smanjenja i eliminacije komunikacijskog šuma generira svoj vlastiti rast i ukupno povećanje šuma.

Zamjena

Zamjenom osoba koje izazivaju (stvaraju) prekomjeran šum postižu se razmjerno veliki efekti u povećanju komunikacijske efikasnosti piramide. Detekciju takvih osoba vrše neposredno nadređeni ili inspekcije. Osoba koja izaziva prekomjeran šum (neznanjem, prevelikom dozom osobnog šuma) biva kažnjena izbacivanjem ili degradacijom. Upražnjeno mjesto popunjava se ili promaknućem ili regrutacijom izvan piramide (iz škole). Osoba koja se odabire mora stvarati manje šuma u piramidi i brzo se prilagoditi poziciji. Osoba koja ju odabire je (neposredno) nadređeni, i pri izboru komunicira sa kandidatom. Komunikacija je to lakša (preciznija) što je manji utjecaj objektivnog šuma, a to znači šuma nerazumjevanja i prevođenja. Budući da je taj šum najmanji unutar familije izbor vodi u tom smjeru.

Voluntarizam je posljedica komunikacijske funkcije piramide a ne negativna pojava (deformacija) unutar nje.

Promaknuće je s jedne strane nagrada a s druge strane neizbježni zahtjev strukture same piramide za popunom ispražnjenog mjesta. Međutim upražnjenje mjesta (bez obzira na uzrok: umirovljenje, promaknuće ili kaznu) je na neki način očekivani događaj. Podređeni su najčešći kandidati za redovno promaknuće, a budući da se cijeni uspješnost (u zahtjevanoj komunikaciji) i ocjenjuje od nadređenih, komunikacija prema njima (u nadi vlastitog promaknuća na upražnjeno mjesto) pojačava količinu subjektivnog šuma (prešućivanje, predodžba glupana, ušminkavanje i ušminkavanje izvještaja).

Ta pojačana doza subjektivnog šuma (ukoliko ostane nezamijećena od nadređenog i gornjih slojeva piramide) donosi podređenom i veću vjerojatnost za dobivanje extra nagrada. Takovo ponašanje pripadnika hijerarhijske strukture izazvano je ambicijom (koja su u načelu, u hijerarhijskoj piramidi, cijeni), a rezultira udvorništvom koje često prelazi u ulizivanje. Nadređeni obično nije svjestan povečane količine subjektivnog šuma, već takove informacije smatra rezultatom bolje komunikacije sa podređenim, pa i dalje uprosjećuje i sažima informacije koje više nisu precizne i točne. Stoga se on izlaže kazni jer loše obavlja svoj posao. Time se šanse za izvanredno promaknuće podređenog povećavaju.

Dobar radnik koji uredno i profesionalno (znalački) obavlja posao u hijerarhijskoj piramidi (nastojeći da smanuje šum gdje može), umanjuje si, takvim radom, šanse za promaknuće i nagrade (ostaje nezamjećen)
.

Ukoliko nadređeni primijeti povećanu količinu subjektivnog šuma, i postane svjestan opasnosti koju on donosi njegovoj poziciji može odreagirati na nekoliko načina:

-predložiti svom nadređenom promaknuće dotičnog na sebi ravnu ili višu poziciju, ali u nekoj drugoj grani komunikacijske strukture, gdje se sa njim neće susretati (napredovanje do nivoa potpune nekompetentnosti)

-predložiti kažnjavanje dotičnog (uz posljedicu kontrole vlastitog rada (analizu količine subjektivnog šuma koju je stvarao on sam) što izaziva strah)

-iskoristiti podređenog na podrivanje svog nadređenog dodavanjem nove doze subjektivnog šuma u komunikaciju.

Svaka od ovih varijanti unosi dodatna opterećenja šumom u piramidu.

Ambicije podanika piramide održavaju popunjenost piramide neophodnim kadrovima i njezinu funkcionalnost, ali donose veliku količinu subjektivnog šuma u komunikaciju izduž i popreko cijele piramide .

Smanivanje broja stepenica

Smanjenje šuma smanjivanjem broja stepenica piramide odnosno komunikacijskih čvorišta je postupak koji snižava piramidu i ubrzava procese prenosa. Međutim on je naporan i iziskuje povečanje aktivnosti u svakom čvoru. Naime populacija najnižeg sloja ostaje jednaka, tako da se u svakom čvorištu povečava broj vertikalnih komunikacijskih kanala, čime se šum uprosjećivanja i sažimanja povećava, pogotovo ako se za te procese potrebuju i posebna znanja.

Dakle kako se želi zadržati isti nivo šuma u smanjenom broju čvorišta treba povećati znanje. Taj proces je u suprotnosti sa sistemom školovanja za potrebe piramide i predaje znanja mentorstvom (uskrata znanja = moć). Stoga sama struktura piramide onemogućava takav pristup i bori se protiv njega.

Osobe sa puno znanja ugrožavaju piramidu .
Znalca ispod sebe u strukturi boji se svaki nadređeni jer takva osoba može smanjiti šum boljim (znalačkim) uprosjećivanjem i sažimanjem i učiniti čvor nadređenog suvišnim i podobnim za eliminaciju iz piramide. Stoga pokazivanje viška znanja unutar komunikacijske piramide je krajnje opasno i kontra produktivno za svakog pripadnika hijerarhijske strukture. Čak subjektivni šum manipuliranog nerazumjevanja (predodžba učenosti), koja podiže autoritet kod podređenih, može kod nadređenih izazvati panične reakcije (sindrom Giordana Bruna).
Onemogućavanje i eliminacija znalca iz piramide (zbog bilo kojeg , makar i iz isprovociranog razloga - mobing ) i njegova zamjena manje stučnom osobom (negativna selekcija) uobičajen je način osiguravanja vlastitog položaja od ugroze podređenih.

S toga je hijerarhijska struktura koja počiva na znanju rijetkost čak i na učilištima.

4.1. Kontrola komunikacije

Već smo napomenuli da počeci formiranja komunikacijske hijerarhijske piramide uvode u komunikaciju (uz neizbježan šum ) kontolu protoka informacija (uskratu znanja i posredovanje moći). U tom smjeru nastala je potreba za pismom.

Razvojem društva, organiziranjem hijerarhijske piramide, održavanjem discipline samo nasiljem nije dugoročno moguće. Iz fizike je poznato da svaka sila izaziva reakciju suprotnog smjera. Nasilje vrha piramide izaziva pobune nižih slojeva piramide. Sistem nagrada i kazni dostatan je za određenu količinu nasilja (podnošljivu količinu). Međutim dugoročno i taj sistem zakazuje zbog djelovanja šuma u piramidi (selekcija nagrada i kazni nije sigurna i koji puta dobri bivaju kažnjeni, a loši nagrađeni)
.

4.1.1. Religija

Razvojem simboličkog jezika i organizacione strukture, svećenici postepeno sistematiziraju simboli viših bića u hijerarhijski sustav koji danas nazivamo religijom. Glavna zadaća religije je simbolima objasniti zemaljsko (nametnuto) ustrojstvo organizacije države i društva u cjelini, istim takvim ustrojstvom u svijetu duhova, demona i bogova moćnijih od ljudi i u konačnici nametnutim od njihove strane. Viša simbolična bića simbolički su organizirana hijerarhijski jedni bogovi nameću odluke drugima koji su nižeg ranga a svima upravlja vrhovno božanstvo. U nametanju odluka viša bića su okrutna, nasilna, čime se opravdava okrutnost i nasilje u nametanju društvene strukture među ljudima. Svi mitovi puni su okrutnog ponašanja bogova.

Religijski rituali jesu komplicirani, vremenski česti, i svećenici su zaduženi za komunikaciju sa svevišnjim i pratećom svojtom (simbolima moći) i posredovanje njihove volje ljudima (ritualnim molitvama i propovjedima). Jasno je da volja simbola ne postoji, ta volja je zapravo volja vrha piramide prevedena u novi simbolički i bezpogovorni oblik – božje zapovijedi.

Svećenici su ti, koji propagiranjem vjere kondicioniraju puk, otupljuju otpor organizacijskom ustrojstvu piramida (religijske, upravne, vojne i drugih) i brinu se da povremena pretjerivanja u nametanju discipline obrazlože zahtjevima bogova. Također svećenici imaju komunikacijsku dužnost udjeliti (božju) utjehu i oprost pojedincima koji su se ogriješili o proklamirana pravila ponašanja koja nameće piramidalni ustroj, a koja ponašanja nisu ugrozila ustroj društva, te kao stimulans onima koji prihvaćaju ustroj obećanje (virtualnu nagradu) o beskonačnom životu duše u Raju odnosno kazni u Paklu.

Međutim sistematsko podrivanje vjere, iskazivanje i propaganda druge vjere, izražavanje sumnje u Božje zapovijedi i pravila društvenog piramidalnog ustroja izazivaju gnjevnu reakciju svećenika i njihove komunikacijske piramide (do vođenja vjerskih ratova).

Svaki takav pokušaj podrivanja je hereza.

4.1.2. Zakoni

Piramidalni ustroj, rekli smo, pati od velike količine uzlaznog šuma kojeg je gotovo nemoguće eliminirati. Principjelno nije moguće eliminirati komunikacijski šum ako društvena struktura ovisi samo o goloj komunikaciji verbalnim načinom. Međutim ponašanje svake jedinke može se propisati nametnutim propisom u pisanom obliku (zakonom), i time toj jedinki nametnuti uvijek jednako ponašanje i procedure koje se lagano kontroliraju. Organizacijski ustroj komunikacijske piramide tako uz pravila ponašanja jedinki, pravila rada, pravila hijerarhije propisuje i dozvoljene načine komuniciranja. Uz obavezne propise ponašanja svaki zakon sadrži i kaznene odredbe prema onima koji se ogriješe o propise.

Vidljivo je da su zakoni derivat Religije, i na civilizacijsku scenu stupaju nakon pojave Religije. Osobe zadužene za provedbu kaznenih odredbi su također derivat Svećenika, i pravila ponašanja sudaca su slična pravilima ponašanja svećenika. Društveni ugled im je gotovo istovjetan. Društveni zadatak im je isti: smanjiti divergentne sile u društvu i osigurati hijerarhijsku komunikacijsku piramidu, te osiguranjem provođenja Zakona (kaznenih odredbi odnosno zapriječenim nasiljem) smanjivati šum u piramidi.

Smanjivanje šuma postiže se društvenim nadgledanjem propisanog rada, ponašanja i komunikacije društvenim alatima koji se nazivaju policija, cinkaroši, tajne službe, inspekcije....

Ambicije pojedinaca (izazvane potrebom bijega iz siromaštva) osiguravaju kontolu provođenja zakona unutar svake piramide (cinkarenjem).

Međutim te iste ambicije mogu izazvati i izazivaju efekt (protuzakonite) izvanredne nagrade materijalnog ili drugog karaktera, kao nagrade za djelovanje ili komunikaciju suprotnu ili nedozvoljenu zakonom (transfera dijela tuđe moći ili zabranjenog znanja ili informacija ili kršenje propisane procedure). Takovo ponašanje nazivamo korupcijom. Što su takve informacije i zabranjeno znanje teže dostupni to su izvanredne nagrade (mito) veće i bogatije (ali i dalje protuzakonite). Korupcija je rezultat piramidalnog ustroja i raste (obimom i iznosima) sa visinom položaja u piramidi. Na borbu protiv korupcije odnose se ista zapažanja kao i na borbu protiv osobnog komunikacijskog šuma jer im je uzrok identičan (i jednako razoran za društveno koristan ustroj piramide).

Svaki službenik u piramidi prije ili kasnije počinje djelovati logikom : nije bitno kako žive podređeni, bitno je da je meni dobro i očekujem bolje.

4.1.3. Propaganda

Goebbels : Sto puta ponovljena laž je istina .

U poglavlju o školi već smo naveli da je kondicioniranje društva jedna od važnijih zadaća školovanja. Isti zadatak ima i Religija. Međutim ta dva vida kondicioniranja populacije nisu dovoljna u situaciji kada opće znanje populacije raste. Svako sticanje novog znanja, otvara sve veči doticaj sa neznanjem i otvara nova pitanja. Naveli smo da je znatiželja osobina homo Sapiensa koja je u suprotnosti sa piramidalnim ustrojem. Znatiželja tjera pojedinca na propitkivanje što rade nadređeni i da li su njihove odluke nepogrešive i uvijek ispravne. Takovo propitkivanje je po piramidu opasno (jer piramida po definiciji griješi i sve je samo ne bezgrešna). Priznati javno pogrešku je opasno jer nadređeni odmah posežu za kaznom. Zbog toga se pogreške prikazuju kao ispravne odluke.

Metodologija je preuzeta iz rituala, repetitivnost, simbole, sljedove..., a zasniva se na dozvoljenom (sa viših instanci) subjektivnom šumu (interpretacijom, prešučivanjem, ušminkavanju i na koncu laganjem). Pogrešne odluke piramide (ali i htijenja protivna očekivanju puka) brane se od propitkivanja generiranjem šuma. Takovo hotimično generiranje šuma nazivamo bacanjem magle ili propagandom.Krizne situacije najopasnije su po samu piramidu (bez obzira o kojoj se piramidi radi) i u takvim situacijama najčešće su pogreške piramide.

Stoga u kriznim situacijama komunikacijska piramida ima i najveću potrebu za propagandom. Krize mogu biti svakolike: rat, smrt ili nasilno uklanjanje vrha piramide, slaba prodaja nekog proizvoda, bankrot neke firme .....

Uvijek je propaganda ta koja umanjuje neželjene efekte.

Interesantno je da niti jedno društvo pojavu laži u propagandi (pogotovo političkoj) ne sankcionira.

Nadalje propaganda ima i zadatak dodatnog kondicioniranja društva. Stalnim ponavljanjem i propagiranjem poželjnog ponašanja stvara društvene stereotipe ponašanja (npr. šoping kao instant zamjenu za obiteljski život, ili jurnjavu za materijalnim dobrima kao zamjenu za društveni status), odnosno plasiranjem lažnih (iracionalnih) mjerila vrijednosti stvara (društveno nužnu) mogućnost odabira imaginarnom. Npr. moda (ljepota) nema nikakvu funkcionalnu svrhu u opstanku društva, ali se plasira mogućnost odabira predvodnika (miss ili modna linija) i tom odabiru se propagandom instalira nepostojeći društveni značaj..

Time se nemogućnost odabira predvodnika kompenzira lažnim odabirom i društvo postaje manje psihotično.

Propaganda stalno nameće poželjne statusne simbole i žudnju za njihovim posjedovanjem. Time se kontinuirano nameće uspjeh u napredovanju kao jedino društveno prihvatljivo ponašanje. Nameće se gramzljivost.

4.1.4. Eliminacija osobnog zadovoljstva

Već smo na početku članka (1.2.Grupa) naveli da grupu na okupu održava zadovoljstvo – užitak.

Dioba hrane se dugo vremena smatrala sastavnim dijelom najranijeg ljudskog društva. Jane Goodall i Richard Leakey, kao i mnogi drugi, zaključili su da je dioba hrane bila ključnom sastavnicom ustanovljavanja našeg jedinstvenog ljudskog razvitka tijekom posljednjih dvaju milijuna godina. Taj se zaključak, koji su od početka sedamdesetih godina razradili Linton, Zihlman, Tanner i Isaac, pokazao neospornim. Jedan od snažnih argumenata koji ide u prilog tezi o suradnji, a pritom osporava onu o općem nasilju i dominaciji muškaraca, tiče se smanjivanja razlike u veličini i snazi između muškaraca i žena u ranoj fazi evolucije. Spolni dimorfizam ili dvoobličje, izvorno se često naglašavao ukazivanjem na obilježja kao što su, primjerice, istaknuti očnjaci ili zubi za borbu kod mužjaka, te puno manji očnjaci kod ženki. Nestanak velikih muških očnjaka snažno upućuje na to da je ženski dio vrste češće odabirao druželjubive i dijeljenju sklone mužjake. Mužjaci i ženke većine današnjih majmuna imaju znatno duže i veće očnjake i to upravo zbog nemogućnosti da njihove ženke naprave takav izbor, ističu Zihlman i Tanner.

Osobno smatram da je osim druželjubivosti i sklonosti djeljenju puno važniji segment u odabiru partnera bila moć i uspješnost komunikacije i da je to bio prvenstveni i svrhoviti odabir.

Osim uspješne komunikacije kao drugi stalni izvor zadovoljstva u grupi bio je sex. Jedino se Homo sapiens u životinjskom carstvu (osim jedne vrste lemura) stalno pari (seksa) i to ne iz reproduktivnih razloga već iz pukog zadovoljstva. Doživljaj užitka orgazma svojstven je kako muškarcu tako i ženi.

Razvojem civilizacije i piramidalne komunikacijske stukture sistem uvođenja discipline nasiljem i kontrolom komunikacije, te uvođenjem nagrada kao supstituta za iskonski užitak struktura je društvenim pravilima lišila jedinke užitka i učinila ih ovisnim o strukturi.

Prvo se pravilima seks iz poligamnog sveo u monogamni oblik, i zatim religijskim pravilima proglašen grijehom i sveden na reprodukciju. Sve što je asociralo na seksualni užitak bilo je (i u većini društava još je) zabranjeno. U nekim društvima otišlo se toliko daleko da se ženama odstranjivao (i danas to još čine) klitoris.

Užitak dijeljenja (hrane) zamjenjen je udjeljivanjem nagrada od moćnijih članova piramide, odnosno raspolaganjem robnim viškovima zajednice.

Užitak komunikacije svakog sa svakim zamijenjen je “užitkom” napredovanja u piramidalnoj strukturi pod cijenu kontrole komunikacije odnosno utvrđivanju dozvoljenih komunikativnih kanala.

Prastari načini upražnjavanja užitaka (intimne komunikacije, seksa, milovanja, osobnih dodira) zatvoreni su unutar četiri zida i društveno su nevidljivi. Javno upražnjavanje izaziva spontanu (kondicioniranu) osudu.

4.5.Jezik

U komunikaciji se služimo govorom. Govor može biti govor tijela (geste), govorni jezik (zvuk) i komunikacija simbolima (zvučnim, materijalnim, likovnim).

Iskustvo nas uči (a i analize potvrđuju) da je jezik gesta najstariji oblik komunikacije, vrlo konkretan i njime se teško vara. Reakcije tijela na okolinu su vrlo stare i te reakcije su podloga za komunikaciju (sama reakcija je najčešće i komunikativna poruka – signal – informacija). Naučeni jezik gesta je relativno uzak i nedovoljan za začajniju komunikaciju.

Komunikacija zvukovnim izričajem (muzika), materijalnim (arhitektura, kiparstvo) i likovni izričajima ( crteži, boje), odlični su mediji za emocije i pojavnosti vezane uz emocije. Njima se mogu izraziti simboli vjere, ushita, i sličnih stanja. Takav način izričaja u komunikaciji nazivamo umjetnošću, a znalce izričaja umjetnicima. Religiozne hijerarhije prve su to uočile, o od tada u umjetnosti, kao mecene, dominiraju religije.

Komunikacija govornim jezikom je univerzalna komunikacija. Sastoji se od riječi (simbola) kojima se može sa jedne jedinke prenjeti bilo koja spoznaja na drugu jedinku.

Mišlju izabrani simbol izaziva točno određenu asocijaciju na neprekinuti niz glasova koji (naučeno) izgovaramo a zovemo Riječ.

Niz riječi poredanih po određenim pravilima nazivamo rečenicom i ona predstavlja misao odnosno komunikativnu informaciju. Razmjena rečenica među jedinkama je komunikacija. Tvorba rečenice (redosljed povezivanja simbola) je određena učenjem komunikacije i naziva se gramatikom.

Komunikacija je moguća pod uvjetom da značenje riječi (simbola) i njihovo povezivanje u rečenice u obadva Uma jest isto (jednoznačje).To jednoznačje nazivamo Jezikom. Svako odstupanje od jednoznačja predstavlja ili šum u razumijevanju ili izaziva nerazumjevanje odnosno nemogućnost komunikacije.

Stoga struktura hijerarhijske piramide ustanovljava standardni jezik komunikacije u piramidi, i sprečava raznolikost u izričajima i u govoru. Strukrura uvodi službeni jezik. Narječja i dijalekti zabranjeni su unutar piramide. Razvojem među-govornih piramida (piramida koja pokriva više jezičnih područja) ustanovljavaju se ili prevodioci ili se uči pripadnike piramide jednom od jezika koji se upotrebljavaju u piramidi (u izboru jezika nije odlučan broj jedinki već njihov položaj u piramidi – engleski u Indiji na pr.)

Nadalje pojam zabranjenog znanja stvara pojavu koju nazivamo stručnim jezikom ili jezikom struke. Svaka struka štiti svoje znanje (koje generira duštveni položaj (status) odnosno položaj unutar piramide) stvaranjem posebnog riječnika koji se naučava dijelom kroz školski sustav a dijelom kroz samu piramidu, a upotreba kojeg onemogućava neupućenom prisluškivanje komunikacije i time prisvajanje znanja.

Jezik kojim ne komunicira neka od hijerarhijskih piramida i koji nema službeni status dugoročno je osuđen na umiranje i brisanje iz memorije čovječanstva. (jezici manjina, dijalekti ili esperanto). Spoznaja o potrebnoj raznolikosti, povijesnim uvjetovanostima ili demokratizaciji komunikacije nedovoljan je razlog da hijerarhijske piramide svojim nastojanjem za kontrolom komunikacije ne suzbiju takve pojavnosti.

Dakle napravimo siže:

1.Društveni ustroj civilizacije počiva na organiziranoj komunikaciji simboličkim jezikom.

2.Oblik društvene strukture civilizacije koja počiva na organiziranoj komunikaciji simboličkim jezikom je oblik piramide (hijerarhijska piramida).

3.Oblik organizacije stvara pojam moći i generira moć, koja se čuva organiziranim nasiljem i samom strukturom.

4.Održanje strukture stvara potrebu za disciplinom, koja se provodi silom i usađuje među ljude školovanjem

5.Opravdanje sile i nasilja donosi religija kondicioniranjem cijele populacije

6.Religiju je stvorio čovjek simboličnim načinom razmišljanja

7.Točan je navod Biblije : U početku civilizacije bijaše Riječ

U Ivanovu Evanđelju je dobro poznat odlomak: “U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga, i Riječ bijaše Bog.”; to je indirektan dokaz nepostojanja boga. Simbol boga je neopisiv jezikom tijela i gesta; potreban je zvučni simbol koji ga opisuje – Riječ.

Posljedice:

1.Promjena društvene strukture nije moguća revolucijom. Svako post-revolucionarno društvo morat će komunicirati i posegnut će za hijerarhijskom strukturom kao naučenim modelom organizacije društva i završiti kao hijerarhijsko piramidalno društvo sa istim izvorima moći.
"sjaši Kurta da bi uzjahao Murta"

2.Kontrola komunikacije u društvu je moć, a znanje i snaga klade valjaju.

Stoga:

Problem nikad ne može biti riješen istim načinom razmišljanja kojim je i stvoren.

Einstein

Budući da problemi hijerarhijske strukture nemogu biti rješeni arbitriranjem i autoritetima , rješenje treba (kao i inače) potražiti u prirodi - mrežama života.

5.1 Kako dalje ?

5.1. Mozak kao stanište Uma

Mozak je, kao što nam je poznato, vrlo komplicirana struktura. Sastoji se od otprilike 25 milijardi stanica, od čega oko 13 milijardi čine neuroni.

U mozgu se živčane stanice povezuju po načelu - svaka sa svakom. Brojni ogranci aksona sinaptički se povezuju s dendritima većeg broja susjednih neurona. To međusobno povezivanje neurona nazivamo umreživanjem. Skupinu umreženih neurona koji čine neku funkcionalnu cjelinu nazivamo - neuronskim sklopom. Što je više međusobno povezanih neurona u nekom neuronskom sklopu, to je bolja sposobnost toga dijela mozga. (http://www.inet.hr/~priroda/articles/Mozak.htm)

I tu zapravo počinju pitanja i nude se odgovori.

Mozak humane osobe (ujedno i njegov Um) funkcioniraju temeljem umrežene razmjene informacija između miljardi stanica koje komuniciraju gotovo svaka sa svakom. Rezultati razmjene informacija nisu savršeno ekzaktni, isti podražaji gotovo nikada ne daju istovjetan rezultat . Rezultat je human.

Takav mozak nastao je evolucijom iz manje složenih mozgova ali koji su strukturu umreženosti također posjedovali. Evolucija još uvijek traje, ali treba napomenuti da unatrag 150 000 godina gotovo da se (biološki gledano) nije desila nikakova promjena u strukturi mozga Homo-sapiensa.(on je jednako inteligentan sada kao i pred 150 000 godina)

Možemo reći da po pravilima evolucije rezultat evolucije jest maksimalna prilagođenost okolišu.

Dakle kada je vrsta Homo evoluirala u Homo-sapiensa on je bio maksimalno prilagođen okolišu i živio u skladu sa njim. Bio je sakupljač, tu i tamo lovac, živio u simbiozi sa prirodom. Nije ju mijenjao niti pokušavao vladati njome. Živio je “umreženo” sa okolinom i bio svjestan umreženosti (mi bi danas rekli međuzavisnosti) živih bića na zemlji.

Civilizacija nije izmjenila sposobnosti ljudskog mozga, ali je izbrisala svijest o umreženosti prirode i mrežnim strukturama.
Struktura koju je nametnula civilizacija je hijerarhijska struktura i struktura zavisnosti (što ovisi o čemu ), i ta struktura je osnov našeg poimanja svijeta. Rezultat je razvoj alata i pomagala koja su visoko specijalizirana i konačno razvoj strojeva koji uz isti input daju točno definirani uvijek isti output.

Vrhunac civilizacijskog načina razmišljanja je kompjuter. Računalni strojevi nemaju osnovno svojstvo ljudskog uma a to je enormna umreženost puteva razmjene signala.

Kompjuteri su organizirani na hijerarhijskom i linearnom principu, radnje (programi i djelovi programa) poštuju zadanu hijerarhiju i linearno (sljedno) se izvršavaju. Brzo, precizno i bez odstupanja. Na osnovu istih parametara dolazi uvijek isti rezultat kalkulacije. Kompjuter je valjda human stroj – izmislio ga je civiliziran homosapiens ?

Humanog okružja u hijerarhijskim spravama nema. Jednako tako od kompjutera nije moguće očekivati razvoj humane inteligencije jer mu fali osnova strukture – umreženost unutar samog sebe.

Jednako tako od hijerarhijski organiziranog društva nije moguće očekivati stvaranje humanog okoliša niti humanog društva.

Hijerarhija je zapravo suština društvenih zala. Vražji izum !

Internet je možda ispravan odgovor ! Iskonska nekontrolirana komunikacija svakog sa svakim.

Znanje smanjuje potrebu za piramidalnim ustrojem. Što više znanja imaju jedinke društva, organizacija komunikacije je to manje važna i ima manje subjektivnih šumova u komunikaciji među jedinkama. Internet treba nuditi znanje, učiniti ga lagano dostupnim svim zainteresiranim dakle znatiželjnom homo-sapiensu i to bez obzira kakav položaj on ima u društvu ovog trenutka.

Prijedlog prvi: Enciklopedija HAZU na internetu:

Štampanje enciklopedije košta. Pisanje svake notice ili članka ima svoju cijenu. Priprema za štampu ima isto cijenu. Štampanje ima svoju cijenu. Distribucija ima svoju cijenu.

Štampa se u relativno malom broju primjeraka (1% populacije) Nova izdanja su rijetka a ažuriranje starih štampanih izdanja neizvedivo.

Država (znanja?) sufinancira izdanja u nivou koji daleko premašuje cijenu pripreme same enciklopedije.

Objavom enciklopedije na internetu Država bi uštedjela velik novac, a pouzdano znanje bi postalo odmah dostupno ukupnoj populaciji na internetu (30%?). Ažuriranje sadržaja bilo bi moguće u realnom vremenu, a uvođenjem dvosmjerne komunikacije moglo bi se enciklopediju širiti i na područja znanosti koja su sada slabije zastupljena u njoj. Ujedno bi se širio i skup suradnika na pisanju enciklopedije.

Ista stvar bi se mogla napraviti i sa gramatikom hrvatskog jezika, Riječnikom i riječnikom stranih riječi.

Vapaj

Učinimo znanje dostupnim svakome, učinimo mogućnost komunikacije svakog sa svakim univerzalnim pravom i mogućnosti, učinimo svijet humanijim, ponovo umreženim.

Umotvorio: Zoran Pucić

Kaos često rađa život, dok pravilo rađa naviku (obitavanje)

Chaos often breeds life, when order breeds habit. – Henry Adams

hijerarhija i um